Prijavio/la si se na malo previše oglasa i sad imaš nekoliko ponuda za poslove u isto vrijeme? Ili si se jednostavno predomislio/la i ne želiš više raditi na toj poziciji, a u inboxu ti stoji njihova ponuda za posao?
Nemoj ni pomišljati na to da samo ghostaš poslodavce. 👻
Ono što trebaš napraviti je složiti odbijenicu, a ovdje možeš saznati kako to najbolje napraviti.
☝️ PAZI, čak i ako sada ne želiš raditi u toj firmi, i dalje želiš zadržati dobar odnos s recruiterima. Jer, tko zna što se može promijeniti u idućih nekoliko godina.
- Zahvali se. Prije svega, zahvali se poslodavcu na prilici i na izdvojenom vremenu.
- Objasni zašto odbijaš posao. Ne moraš ići u detalje i pisati im cijeli roman. Dovoljno je da spomeneš zbog čega odbijaš posao, npr. dobio/la si ponudu od drugog poduzeća koja trenutno više odgovara tvojim karijernim ciljevima.
- Zadrži pozitivan stav. Čak i ako je ispalo da pozicija nije bila kao očekivana, ipak ti savjetujemo da zadržiš pozitivan stav. U ovakvom slučaju možeš reći nešto poput ovoga: “Kroz selekcijski proces sam shvatila da ova pozicija ipak nije najbolja opcija za mene.”
💬 Ako i dalje ne znaš kako najbolje formulirati svoj odgovor, chekiraj naš primjer:
Poštovani [ime i prezime],Puno Vam hvala na izdvojenom vremenu i na danoj prilici. Jako mi je drago što ste baš mene odabrali kao najboljeg kandidata za poziciju [napiši poziciju].Nažalost, trenutno ipak nisam u mogućnosti prihvatiti ovu ponudu. Iako su mi se vaša firma i tim jako svidjeli, dobila sam drugu ponudu koja trenutno više odgovara mojim željama i karijernim planovima.Još jednom vam se želim iskreno zahvaliti na izdvojenom vremenu i trudu i nadam se da ćete pronaći osobu koja će se odlično uklopiti u vaš tim i poduzeće.Srdačno,[Tvoje ime i prezime]Znamo da odbijanje ponude za posao nije najlakša stvar. 😰 Ali kažemo ti, ghostanje nikada nije dobro rješenje! Uzmi par minuta i sastavi profesionalnu i iskrenu poruku u pozitivnom tonu (ili kopiraj naš primjer 😉), jer nikad ne znaš kad ćeš se ponovno susresti upravo s tim ljudima.
